Presek stanja
Fetish beat – CD "Sintetika"Hunter music02.09.2010.Fetish beat, nude još nekoliko neobičnih predloga za razmišljanje: debele konopce za vezivanje, morbidne maske, mrežaste ženske čarape, teške lance i bajkerske crne rukavice. Imajući u vidu činjenicu da se na kružnim putanjama ove diskete nalazi čak dvadeset jedna numera, kao i da je ovo luksuzno pakovanje sa poprilično bogatom knjižicom, ono ponajviše liči na best of izdanje, ali, CD Sintetika to, ipak – nije! Grupacija Fetish beat –ako je suditi po mnogobrojnim umetničkim fotografijama Vladimira Tatarevića – podržava tezu, da se sve na kraju (i od samog početka, naravno) svodi na par dobrih -polu i obnaženih- grudi, bilo da one pripadaju Anđelini Džoli, bilo da je njihova ponosna vlasnica debela domaćica iz Donjeg Međureva. Pored toga, Fetish beat, nude još nekoliko neobičnih predloga za razmišljanje: debele konopce za vezivanje, morbidne maske, mrežaste ženske čarape, teške lance i bajkerske crne rukavice ali i bele pletene. To ponajviše liči na efektan marketinški štos. Sa druge strane ovog kreativnog dela, one muzičke i energetske strane, ona je takođe raznolika i nudi pregršt iznenađenja. Naslovni zvučni komad, Sintetika, nije slučajno izabran za vodeći na albumu, mada, ja više preferiram - pamuk. Čini se da je najveći doprinos na albumu artistički rad gospodina Branislava Anđelkovića, autora kompletne muzike i svih tekstova, ali i gitarskih delova i vokala. On je sa Markom Nježićem, basistom, klavijaturistom i pozadinskim vokalom, zajednički radio i na aranžmanima.U promotivnom materijalu grupe navedeno je da je njihov rad klasifikovan kao pop rok osamdesetih godina, i to sasvim odgovara ovde prezentovanom. U skladu sa pomenutom dekadom, i na ovom albumu ima obećavajućih zapisa, poput numere Ona, ali u njoj nikako da dođe do kulminacije i da ona (ili mi, duhovno, naravno) završimo efektno, već se u svoje dve ipo minute trajanja Ona nepovratno gubi i nestaje u zaista neočekivanom fejd autu. U narednoj zvučnoj stanici, Kutija od cimetovog drveta, koja predstavlja krajnje prijatnu i opuštajuću vožnju, ruku na srce, nema tog žara i oštrice koja se prilično agresivno ali u isto vreme i unekoliko sofisticirano potencira vizuelnim kodom omotnice. I pored toga, na CD-u Sintetika, svakako i neosporno postoji čitav niz ujednačeno kvalitetnih numera (poput Želim nekoga ili Žena koje nema i drugih) i to treba posebno naglasiti. Vidi se i čuje se da se u ovaj album uložilo puno energije i truda. Podelite svoje cenjeno vreme sa ovim izdanjem!
Pogledaj još...
Komentari
|
![]() ![]() ![]() ![]()
|


















