Gedž@
Seća li se neko šta je Hi-Fi?Za dobar zvuk potrebne su tri stvari – zvučnici, pojačalo, plejer08.05.2010.Svojevremeno mp3 je izmišljen da bi se audio signal prebacio (kompresovao) u digitalni, a da pritom ne zauzima previše mesta na računaru. Pre dve decenije bio je ograničen prostor za smeštanje podataka, a sada kada je svakome dostupan hard disk od 1TB nije bitna veličina fajla, već kvalitet. Da li je vreme da se prekine sa robovanjem iPodu i hladnom, „muljavom“ zvuku kompresovanog mp3 formata? Dobar stari audio CD i dalje je neprevaziđeni izvor kvalitetnog zvuka, onakvog kakav je napravljen u studiju prilikom snimanja albuma, sa svim finesama muziciranja i instrumentima u pozadini koji se na standardnom mp3-ju (od 128 kbps do 320 kbps) uopšte ne čuju. Svojevremeno mp3 je izmišljen da bi se audio signal prebacio u digitalni, a da pritom ne zauzima previše mesta na računaru. Pre dve decenije bio je ograničen prostor za smeštanje podataka, a sada kada je svakome dostupan hard disk od 1TB nije bitna veličina fajla, već kvalitet.Naravno, neću se praviti da ne postoji masovno preuzimanje svih fajlova sa Interneta, ali i tu postoji selekcija. Veliki broj albuma može da se nađe na torentima u FLAC ili nekom drugom lossless formatu (svoje formate ima i Windows i Apple), odnosno zapisu koji prenosi bit po bit audio u digitalni, dakle da ostane najverniji originalnom sviranju. Takvi lossless fajlovi mogu da se narežu na audio cd i slušaju.
Ovo se odnosi na one ljude koji vole da SLUŠAJU muziku, a ne da gledaju ekran monitora ili bazaju po YouTube-u dok puštaju pesme sa neprekidne liste iz računara. Dakle, dobro staro preslušavanje zavaljeni u fotelju, u zamračenoj sobi, bez ikakvih TV ili kompjuterskih ekrana da odvraćaju pažnju, i koncentrisanje na zvuk, na one usputne solaže na gitari, prelaz na bubnjevima ili bass deonicu, a da ne pominjem sporadično pojavljivanje gudačkih instrumenata, udaraljki ili klavijatura.
Da bi se ovako slušala muzika potrebno je tri stvari – zvučnici, pojačalo i cd plejer. Ovo je bolja varijanta. Ili, mini linija, muzički stub ili kakogod se već zovu, a da puštaju diskove preko zvučnika kojima nije prioritet snaga u wattima, već osetljivost membrana i to koji raspon frekvencija reprodukuju.
Pritom, niko ovde ne govori o nekom hi-end sistemu, lampašima i sl. koji košta nekoliko hiljada dolara, evra ili bilo koje druge strane valute. Ko može sebi to da priušti – svaka čast! Nadam se da će me nekad pozvati u gajbu da zajedno slušamo ploče. Ovde je reč o nekom solidnom uređaju ili komponentama, mogu čak da budu i polovne, samo da su valjane i da još uvek „praše“. Hi-fi uređaj (mini ili mikro linija) u domaćim radnjama košta npr. 200 eura, a ukoliko se zasebno nabavljaju komponente, sa polovnjacima može u istom rangu da se prođe, dok novo košta od 500 eura pa naviše, koliko vam mašta doseže!
![]() Prva stvar koju treba uraditi je iskopati stari cd plejer. Garantujem da gotovo svako ima bar neki audio uređaj u stanu. Pa na čemu su matorci slušali muziku dok se nije pojavio računar?
Iako postoji osim klasičnog CD-a još nekoliko audio formata (npr. SACD – Super Audio CD, DVD-Audio sa surround zvukom), CD nije prevaziđen još od 1982. godine od kad je postao komercijalno dostupan. (Ovu tehnologiju zapisa prvenstveno za audio nekoliko godina ranije predstavili su Philips i Sony).
Trenutno u oglasima može da se nađe „markirani“ polovan plejer već od 15 eura. Ako pričamo o novim stvarima, dovoljno je da se pomenu sledeći poznati proizvođači – Sony, Pioneer, Yamaha, ili oni poznatiji audiofilima – NAD, Denon, Onkyo, Marantz, Harman Kardon.
Druga stvar – zvučnici. Oni su u stvari najbitniji! Potpuno je jasno da je mnogo lakše kupiti kompjuterske, aktivne zvučnike, prikačiti ih i to je to. Ipak, kvalitetna muzika treba da se pusti na nečemu što nije plastično i manje od tostera. Koliki god da su kompjuterski zvučnici i kolika god da piše da im je snaga (RMS), ne mogu da se mere sa pasivnim zvučnicima koji imaju namenski ugrađene zvučnike za visoke, srednje i niske frekvencije (tweeters, midrange, woofer, subwoofer) i kojima snagu daje pojačalo.Nekad smo i mi proizvodili ovako nešto, pa u oglasima još mogu da se iskopaju zvučne kutije EI Niš od po 60W, a onaj ko hoće da se nabroji malo veće šuške, nek zakorači u svet sledećih brendova – Dynaudio, Bose, JBL, Monitor Audio, Klipsch, Bowers & Wilkins...
Pojačala služe da prime signal plejera i pošalju ga zvučnicima. Ovaj deo posla u računarima rade audio kartice koje su u verovatnijem slučaju integrisane na matičnoj ploči. To govori o (ne)važnosti zvuka. Akcenat je na grafici i video sadržaju. Pojačala treba da posluže da digitalnom signalu (najčešće u rasponu od 20 herca do 20.000 herca, što ljudsko uho može da čuje) daju “prirodni”, “živ” zvuk.
Na kraju, ne treba zaboraviti kablove kojima se sve ovo povezuje, kao i to da zvučnici treba da budu postavljeni na odgovarajućoj razdaljini jedan od drugog kao i od optimalnog mesta slušanja. I onda samo ostaje play & enjoy.
![]() Pogledaj još...
Komentari
|
![]() ![]() ![]()
![]()
|



Svojevremeno mp3 je izmišljen da bi se audio signal prebacio u digitalni, a da pritom ne zauzima previše mesta na računaru. Pre dve decenije bio je ograničen prostor za smeštanje podataka, a sada kada je svakome dostupan hard disk od 1TB nije bitna veličina fajla, već kvalitet.
Druga stvar – zvučnici. Oni su u stvari najbitniji! Potpuno je jasno da je mnogo lakše kupiti kompjuterske, aktivne zvučnike, prikačiti ih i to je to. Ipak, kvalitetna muzika treba da se pusti na nečemu što nije plastično i manje od tostera. Koliki god da su kompjuterski zvučnici i kolika god da piše da im je snaga (RMS), ne mogu da se mere sa pasivnim zvučnicima koji imaju namenski ugrađene zvučnike za visoke, srednje i niske frekvencije (tweeters, midrange, woofer, subwoofer) i kojima snagu daje pojačalo.















Inače ukoliko gotivite domaći novi talas imam jedan sjajan blog da podelim sa vama.
http://nevaljaleploce.blogspot.com/
Skoro sve što ima na ovom blogu može se skinuti i na drugim mestima, međutim lik koji uređuje blog pasionirani je sakupljač ploča, tako da su svi linkovi ripovi sa ploča koje je on napravio. Kvalitet nije lossless ali je kvalitetan 320kbps mp3 sa sve očaravajućim puckanjem ploča. Sve moguće mp3ojke sam zamenio ovim ripovima i slušanje je odlično
Isti je slulaj i sa filmovima. Većina nezavisnih kvalitetnih nikada ne stiže u naše bioskope, a ni u DVD radnje. Jedina opcija je torent ili kulturni mrak.
Znači nije problem samo u tome da li se nešto plaća ili ne i da li neko krade nešto tvoje. Pre svega, muzika nije isto što i roba, već je i kulturno dobro!
Ne ljuti se. Ne napadam ja tebe. Napao sam i rođenog brata. Muzika se kupuje - ne da bi ja zaradio već da bi imao želje da radim dalje.
Pazi razumem ja tebe potpuno. Ti stvaraš i "mučiš" se a od toga nema leba. Ja bih da slušam a nemam para da kupim. Znači imamo dvostruku problem. Rekao sam gore da ne bih skidao muziku da mogu da je kupim. A mnoge stvari koje bih kupio ne mogu ni da nabavim ovde.
Stvar sa autorskim pravima, kao i sa kulturom, u Srbiji je užasna i to ne samo zbog pirata.
Daću ti primer. Pre dve, tri godine, kada je Vlado Georgijev bio na vrhuncu popularnosti, kada su mu se pesme vrtele sa svakom mogućem radiu i televiziji po nebrojano puta od Sokoja je kao nadoknadu dobio 20 000 dinara! Taj novac je smešan.
Iskerno, ne znam kakvo je stanje bilo pre rata i sankcija, odnosno da li su ljudi mogli da žive od autorskih prava. Danas u Srbiji niko od toga ne živi. Niko ne živi ni od prodaje diskova, već isključivo od nastupa. A u Srbiji imaš dva ili tri rok benda koji od svirke mogu i da žive. Ostali truba. Zašto je to tako, znamo svi. A kako ćemo protiv toga, ne znam.
Evo još jedan primer koji me je zamalo rasplakao, od pre nedelu dana. Vudu Popaj, jedan od najboljih repera kod nas slao je svim svojim majspejs i fejsbuk prijateljima sledeću poruku: Vudu Popaj април 27 у 7:38 по подне Одговори
ej, cao sta se radi?
Kod mene nista, ali bas, ni koncerata, ni snimanja, ni stalnog posla,potpuna blokada,praznujem prazne dane,ko iz moje pesme.
A sad bez zezanja - treba mi posao.
Preferiram neko inostranstvo jer ovde nema posla a ne mogu svasta ni da radim, znas vec, smarace me u vezi muzike. Bilo kako bilo, javi ako nesto znas u vezi toga. Nisam izbirljiv samo da nije kriminal
(mislim da je okej da ovo objavim pošto je poruka, iako privatna, prilično javna)
I onda se ja zapitam, ako neko koji poseduje kvalitete kao Vudu, traži posao da bi preživeo, dokle smo dogurali?
Ključ nije u mom prekidu skidanja albuma sa neta, već u jasnoj kulturnoj politici države, koja ne postoji. JBG!
Nemam ništa protiv što Radiohead ili Dubioza Kolektiv dele svoju muziku i svaka im čast na tome. I Rambo Amadeus je svoj novi album okačio na svoj sajt dva dana. Ko je skinuo-skinuo. Sada se plaća. DAKLE - Radiohead poklanja, Negative takođe - Metallica prodaje. Drugi takođe. Šta tu sad nije jasno? Ako jedan poklanja ne znači da poklanjaju svi - niti da su jedni bolji i adrugi gori. (A i ti što poklanjaju to rade samo zato što znaju da će ionako 90% ljudi da skine sa torenta umesto da kupi).
A što se tiče Metalike:
Kako misliš da gladan muzičar izražava svoju kreativnost?
I da. Milija mi je Metallica u ovoj garderobi više puta nego Djus u trablmejker majici. Nikada je više od blama neću obući.
Gladan muzičar treba da nađe pravi posao ukoliko od svoje muzike ne može da živi. Sve što nije narodno na ovim prostorima nema tržište i ne može od muzike da se izdržava, uz par izuzetaka! To je delom zbog medijskog zapećka u kojem se nalaze svi alternativni izvođači, a delom i zbog samih izvođača čiji je kvalitet, uz 15-20 izuzetaka, diskutabilan.
Možda niko nije kupio album Block Out-a, ali je zato kupio Sekin album. Ili čak ni to, skinuo ga je sa neta. Ali je išao na njen koncert za koji je ona dobila 20 000 eura? Sa dva koncerta sa tolikim honorarima njoj se jebe za kopirajt. A jebe joj se i za državu pošto je pare uzela na ruke i nije platila porez. U suštini, ako hoćeš da živiš od muzike u Srbiji, čak i da svako kupi tvoj album legalno, nećeš od toga moći da preživiš ukoliko ne sviraš narodnjake i njima slične.
I kakve veze ima Đus sa celom pričom? Dečku se svidela majica pa je nosi. Nosi i Marija Šerifović Ramones majicu, Zorica Marković Slipknot majicu, Karlo iz velikog brata majicu Osmi putnik 2, Milan Stanković starke, Goca Tržan martinke, Seka Aleksić čirokanu... Pa? Možeš slobodno da prodaš svoj primerak, znam minimum 20 ljudi koji bi je vrlo rado kupili, taman da uzmeš para da se nahraniš.
Jel moguće da vi tvrdite da Lars nije bio u pravu kada se pobunio protiv Nepstera? Dakle, ok je ukrasti tuđe dobro. Metallica je planetarno mega-giga-popularan bend pa je normalno ako hoće da kupe i po dva ostrva. It's all show-business!