Raport
Metak Za Zlikovca, FitnesKulturni Centar Grad11.02.2010.Svaka pesma je eskalirala, kao kada dobijete temperaturu pa u bunilu ne znate gde ste, takva je atmosfera! Moram priznati da nisam gledao Metak za zlikovca naživo pre ovoga, tj. nisam se nešto ni pretrgao da odem na njihove koncerte (pogreši čovek) ali sam ih olako zapamtio putem harizmatičnog imena, pa sebi rekoh vreme je da se vidi šta oni mogu da nam pruže. Probivši se u prve redove, iznenadilo me da se i ovde publika "boji" benda, i još više začudilo što nisu zaigrali uz njihove opojne funky/jazz ritmove, ljudi ne pevaju da pa da možete da se izblamirate ako pogrešno otpevate tekst, dovoljno je samo da im pokažete malo dobre volje u obliku igranja. MZZ članovima to nije smetalo, oni su išli svojim poslom, energično i bez ikakvog pokazivanja da im je dosta dobre svirke. Intrigantno mi je što su su skupina od 4 ljudi, trubač, gitarista i basista i bubnjarka, i ne zna se ko je bolji u svojem svirajućem umeću. (dobro de možda sam malo više pod utiskom, ali ne gledam svaki dan instrumentalne bendove, pa još da me na prvu loptu toliko privuku) I kada ste premoreni ne možete da ostanete mirni u mestu dok MZZ svira, prosto vas mame u klopku da zaigrate, što je i nekolicina ljudi ispred bine i krenula da radi. Svaka pesma je eskalirala, kao kada dobijete temperaturu pa u bunilu ne znate gde ste, takva je atmosfera! Završnu pesmu su odsvirali u jednom jazz maniru kakav se može poželeti sumornim četvrtkom naveče, a magija se još više osetila kada se kroz prozor koji gleda na prugu ukazao voz, magično iskustvo i to se ne može videti svaki dan, čak sam ostao i pomalo dirnut time. Na kraju vredi pomenuti da su me ova 3 momka i devojka kupili, tj. kada im izađe ovog meseca živi album, svakako ću se potruditi da dođem do istog. Kraća pauza, za veliko čudo publika se nije razišla u velikom broju (bilo je tu između 200-250 duša po mojoj proceni) verovatno su čekali odlične instrumentaliste Braću Furunović i njihov novi projekat Fitnes, kojem je ovo bio prvi nastup u prestonici, istorijsko veče vaistinu. Osetivši da me umor sustiže povukao sam se u stranu da bi ih što lakše ispratio dok su se oni nameštali na stejdžu, treba spomenuti da je bendu dodata i klavijatura, koja se slabije čula, tj. tu i tamo, pa smo ostali uskraćeni za efekte sa iste. Zvuk je u početku bio malo "napanjen" i naporan za slušanje, ne znam da li njima kao muzičarima zvuči drugačije na bini ali ovde u prvim redovima je bilo vazda naporno. Neke pesme nisu odskakale daleko od Popečitelja, i isprva sam mislio da su uticaji matičnog benda preveliki, ali kako je koncert odmicao mogli su se čuti raznoliki uticaji od čistokrvnog rok'n'rol-a 70-tih, pa od garaže do eksplozivnog blues rock-a, sa kojim surf rifićem tu i tamo. Publika je opet bila malo nezahvalna, i samo nekolicina njih je igrala ispred bine, a Saša je posle nekoliko pesama prizivao da priđu bliže bini da njima kao muzičarima upriliče tu radost sviranja nekome. Iako su nam pružili dobro razgibavanje sa 13 pesama, ona mala šačica ljudi koja je bila u razigranom raspoloženju nije dobila bis na konto statične publike u pozadini, eh... Nadajmo se samo popravnom i to u skorije vreme, i u malo većem prostoru. A možda bi bilo bolje u manjem, da ne pobegne negde publika već da ima prisan i blizak kontakt sa bendovima, oh, da.
Korisni linkovi: Raportirao: VoivodBG Fotografija: Metakzazlikovca
Pogledaj još...
Komentari
|
![]() ![]() ![]() ![]()
|

















