vrh dno
Olovni ples Intervju

Olovni ples

Jedan od najoriginalnijih hrvatskih bendova

10.10.2012.
Teško je odrediti žanr naše muzike. Mi smo ponekad blues rock, ponekad etno, ponekad punk rock, ponekad šansona a ponekad cabaret.

Poezija, blues, folk, rock, dašak nekih poetskih starih vremena... Jednom riječju Olovni Ples. Bilo da uglazbljuju stihove poznatih nam velikana pjesnika ili svoje vlastite, dečki to rade sa pravom dozom duše i bluza posoljeno sa sveprisutnom usnom harmonikom i neizostavnim "poderanim glason" frontmena, koji cijelom bendu daje "ono nešto" i stilski ga zaokružuje. Pa eto sada nam i dobri stari "olovni" A.G. Matoš ima blues-soundtrack dok gleda u suton sa klupice gornjeg grada... I vjerujem da je zadovoljan. A da vidimo što sami dečki kažu o glazbi, poeziji, planovima za budućnost te još koječemu...

Kada je rođen Olovni Ples? Tko su mu otac,a tko majka?

Krajem 1990-ih u Dugom Selu postojali su razni lokalni bendovi kao npr. Dangube, Glomazni otpad, Bruka i The Buzzers. U tim bendovima sastajala se i raspadala današnja četvorka koja čini Olovni ples (Stipe, Bojan Vjeran i Tomo). Dangube su bile jedini u potpunosti autorski bend, glazbeno se oslanjajući na punk korijene s tekstovima na hrvatskom jeziku. Rezultat višegodišnjeg sviranja je stotinjak autorskih pjesama i jedan demo album iz 2001. godine pod nazivom "Krajnje Bahato". Utemeljitelji Danguba su Stipe Periša i Bojan Rađenović, današnji gitarist vokal i bubnjar Olovnog Plesa. U zadnjoj fazi Danguba bas gitaru svirao je Vjeran Pavlović, a svoj doprinos na albumu "Krajnje Bahato" dao je i Tomislav Zorić. Uglavnom Stipe, Bojan, Vjeran i Tomo danas čine slavnu dugoselsku četvorku tj. najbolji hrvatski bend - Olovni Ples.

Međutim Olovni Ples se rađao postupno. Nakon raspada Danguba i benda The Buzzers Stipe se okrenuo nekom mirnijem, introvertnijem glazbenom pravcu. Tako je 2003. godine uglazbio neke Matoševe pjesme i kućnim uvjetima snimio album „Olovne pjesme za olovni ples“. Kako nitko od nas nije pokazivao interes za to što je napravio Stipe je pokunjeno album spremio u ladicu. Tako je početak Olovnog plesa odgođen za slijedeće 4 godine, točnije do 2007. kada je album objavio Zdenko Franjić za svoju nezavisnu etiketu Slušaj najglasnije/Listen loudest.

To se nekako poklopilo s našim ponovnim okupljanjem u bend, ovaj puta pod nazivom Olovni ples. Ostalo je povijest!

Da li je od početka postojala ideja o uglazbljivanju poezije, čija je ona bila ponajviše?

Poezija je slučajno uletjela u našu glazbenu priču. Autorske tekstove u bendu pišu Stipe i Bojan. Međutim, nekako je poezija koju smo uglazbili sve vrijeme više naglašena nego naše autorske stvari. To u određenom slučaju stvara percepciju nas kao nekog projekta uglazbljivanja poezije, umjesto vrhunskog blues rock benda kakvog nema na ovim prostorima. To je u biti naša krivica! Prečesto smo nakoncertima naglašavali poeziju tj. njezine autore. Ljudima je to bilo zanimljivo čuti ali vjerojatno na neki kasniji spomen Olovnog plesa odmahnu rukom i kažu: a to su oni što uglazbljuju poeziju! Malo tko zaista priča o glazbi, a primijetio sam i da ljudi nekako ne mogu naš zvuk povezati našim facama. Nikada nismo vodili računa o vizualnom dojmu benda, oblačenju za nastupe i slično a danas se potvrđuje da je to izgleda važnije od glazbe koju neki bend svira. Glavno je da bend dobro izgleda! E pa to u slučaju Olovnog plesa nije slučaj. Na sceni možda izgledamo nezanimljivo ali sviramo odlično!

Bez obzira na razne utjecaje koji se čuju u našoj glazbi mislim da smo jedan od najoriginalnijih bedova u regiji! U poeziji pjesnika koje smo uglazbili pronašli smo autentičnu blues tematiku i rekao bih nešto što zaista osjećamo kao svoje. Zato smo je i prigrlili u glazbeni zagrljaj. Pjesnici koji su se našli u našim pjesmama su A.G. Matoš, A.B. Šimić, Đuro Sudeta, Dragutin Tadijanović, Ivan Aralica, Mevlana Rumi, Ivan Rogić Nehajev i Slavko Mihalić.

Kakav je odaziv publike i prihvaćanje poezije u uglazbljenom obliku? Cijeni li hrvatsko uho kvalitetan stih?

Publike ima, samo do nje treba doći. To je dugotrajan put i ako očekujete instant uspjeh brzo ćete se razočarati. Mi gradimo našu publiku godinama i to doslovno čovjeka po čovjeka. Stipe se često šali da poznaje svih 50 ljudi koji slušaju Olovni ples. Ja mislim da smo odavno premašili tu brojku. E sad, cijene li ljudi kvalitetan stih? Oni koji ga cijene definitivno su tiha manjina, dok glasna većina sluša s ponosom Bižuteriju! Kad slušam hrvatske radio postaje na momente zaista osjećam mučninu. Organski mi postaje loše!

Nevjerojatno je što se sve vrti po našim radio postajama. To me utoliko više šokira jer glazba je nešto što zaista dubinski djeluje na oblikovanje čovjeka, tj. ulazi u podsvijest. Stoga mi se čini da većina glazbenih urednika nema pojma što rade, tj. slučajno su zalutali na te pozicije i sad nas kao takvi glazbeno obrazuju. S druge strane toliko glazbenog smeća u eteru možda i nije slučajnost već duboko smišljen potez. Većina radio postaja u Hrvatskoj samo su drugi vid onoga što svakodnevno možemo pročitati u dnevnim novinama, tjednim tabloidima ili vidjeti na televiziji. Ipak postoje iznimke. Ljudi koji nam daju priliku da nas poslušaju dobiju na dar prekrasne pjesme a i mi često od potpunih neznanaca dobijemo podršku koja je zaista vjetar u leđa. Nema ništa ljepše nego kad nakon svirke ostaneš u razgovoru s ljudima kojima je tvoja glazba totalno otkriće. Takvi ljudi su i za nas otkriće. Najveća vrijednost našeg bavljenja glazbom jesu upravo ljudi koje smo upoznali i prijateljstva koja smo stekli.

Koga bi htjeli uglazbiti od legendarnih srpskih pjesnika?

Već smo uglazbili nekoliko pjesama Miroslava Antića. Njegova pjesma "Opomena" naći će se na slijedećem albumu Olovnog plesa. Uglazbili smo i stihove Miloša Zubca, sina velikog Pere Zubca. Također, počeli smo sa radom na Aleksi Šantiću, a posebno bih volio uglazbiti Crnjanskog, Dučića te nadasve Branka Miljkovića.

U koji žanr glazbe spada Olovni Ples ako bi morali lijepiti etikete i postoji li u ovoj priči autorskih stihova?

Teško je odrediti žanr naše muzike. Mi smo ponekad blues rock, ponekad etno, ponekad punk rock, ponekad šansona a ponekad cabaret. Zavisno od karaktera pjesme. Mihael Pinter sa portala Soundguardian.com opisao je našu glazbu kao poetski folk rock blues. Ta nam definicija nekako najviše odgovara. S druge strane, kalup nam nikako ne odgovara. Težimo traganju za novim zvukom. Ako poslušate sve albume Olovnog plesa možete primijetiti da svaki album ima neki svoj zvuk, neki svoj glazbeni izričaj, neponovljivu atmosferu. Na svakom albumu pomičemo granice. Već sam napomenuo da Stipe i Bojan pišu pjesme. Ovo je trenutna međufaza zaljubljenosti u poeziju i otkrivanju aktualnosti u stihovima napisanima prije 100 i više godina.

Što bolje pruža istinski ugođaj Olovnog Plesa koncertni nastup, ili nastup u intimnijoj atmosferi?

Definitivno nastup u intimnijoj atmosferi jer u takvim se situacijama čovjek lakše opusti. Nismo se baš nasvirali na velikim binama osim na par festivala. Te svirke nisu nam baš sjele iz razloga što nastupi traju obično oko pola sata i taman kad si se opustio moraš se pokupiti sa pozornice. Mislim da to nije dobro ni za bend ni za publiku. U pola sata ne uspiju osjetiti jedni druge. Ali eto, to je politika većine glazbenih festivala pa ispada da moramo biti sretni što uopće sviramo i tih pola sata. U svakom slučaju sva iskustva sviranja su dobra. I kad te slušaju i kad te ne slušaju, kad sviraš pred 500 ili pred 5 ljudi. Bit sviranja jest sviranje.

Što mislite o poeziji beat generacije?

Bitnici su nastali kao pokret 1950-ih i bili su inspirirani kako glazbom tog vremena, tako i onim što se događa oko njih a istovremeno su izvršili velik utjecaj na glazbenike 1960-ih. Iza silnog bunta i gnjeva protiv sistema krila se zapravo velika ljubav i osjećajnost. Mislim da upravo bitnicima možemo zahvaliti angažiranost u rock glazbi. Pitanje je da li bi Robert Zimmermann postao Bob Dylan da nije čitao Kerouaca ili Ginsberga.

 

Što po vašem mišljenju prije dopire do slušatelja glazba ili tekst, te koliko je hrvatski jezik muzikalan?

Ako je tekst dobar potreban mu je minimalni glazbeni okvir da postigne maksimalni efekt. Do mene osobno više dopire tekst, a zatim sama atmosfera pjesme. Nekoga pogodi riff, nekoga melodija, nekoga ritam. Uglavnom, nas u bendu svakog pojedinačno motivira u glazbi nešto drugo. Tako nastaju pjesme različite po dinamici, ritmu, atmosferi. I to je dobro!

Mislim da je svaki jezik muzikalan. Nama je hrvatski materinji jezik i sasvim je prirodno da na njemu pjevamo kao što Partibrejkersi sasvim prirodno pevaju na srpskom. Ključna stvar je uvjerljivost. Mislim da to možeš biti samo na vlastitom jeziku. Zato mi je malo iritantna poplava domaćih bendova koji pjevaju na engleskom.

Čime se trenutno bavi Olovni Ples, kakvi su planovi za budućnost?

Olovni ples je trenutno u fazi pred objavljivanje novog albuma koji će se zvati Sutoni. Album je snimljen još u ljeto 2011. ali objavljivanje je pomaknuto do daljnjeg jer smo ove godine konačno nakon dugog traženja izdavača objavili album Sloboda za Croatia Records. Sloboda je bila na čekanju gotovo tri godine i sad je sasvim prirodno da se album izdiše. Svejedno, mislim da će Sutoni ugledati svjetlo dana ove jeseni. Polako radimo i na novim pjesmama koje sasvim prirodno dolaze. Čak smo i snimili neke demo verzije ovo ljeto. Nekako ispada da u trenutku kad objavimo album već imamo jedan u rezervi. Osnovni plan za budućnost nam je širiti ovu našu priču. Glazbu shvaćamo kao oslobađanje duha i u tom smislu nastojimo potaknuti ljude da glazbu slušaju srcem i da na nju iskreno reagiraju.

Poruka za čitatelje Trablmejkera?

Dragi čitatelji!

Svi vi koji niste još otkrili glazbu Olovnog plesa možete to slobodno učiniti jednim klikom na olovniples.bandcamp.com i poslušajte kako zvuči najbolji hrvatski bend!

Autor: S.Ž.

Pogledaj još...
  • 2671-00.jpg

    Ničim izazvan

    25.03.2014.
    Svi ti problemi koji se javljaju i od kojih verovatno nikada nećemo pobeći se brišu kada se popnemo na binu ...
  • 2670-00.jpg

    The interview that went wrong

    11.03.2014.
    Video zapis u formi intervjua koji će podstaći buran splet dešavanja za sagovornike, urednika Jakšu Nikodijevića i velikog stručnjaka, Nikolu ...
  • 2668-00.jpg

    Đuka - Lude žene

    01.11.2013.
    ... beg u muziku je i beg od neumoljivog točka svakodnevice koji samo melje i ako čovek nema neki ventil ...
Komentari
Ateh - 10.10.2012. 14:35 h
Sjajan bend!!!
osmjeh - 14.10.2012. 21:20 h
ne sjajan, već najbolji HR band
Energija i emocija

Ime:
Gost_
Komentar:
 :)  :D  :lol:  :(  ;)  :grrr:  :P  :hm:  :o
Prekucaj broj sa slike:

Registracija