U Srbiji je ove godine dvadeset slučajeva nasilja u porodici završeno smrtnim ishodom, rečeno je juče na skupu "Nasilje u porodici" u Beogradu, javlja Beta. Koordinatorka Savetovališta protiv nasilja u porodici Vesna Stanojević rekla je da su od početka godine u Sigurnu kuću u Beogradu smeštene 143 žene i 153 deteta.
– Problem je i to što ne postoji rešenje šta žena može uraditi po izlasku iz Sigurne kuće. Tim ženama mi obezbedimo posao po izasku iz kuće, ali oni su slabo plaćeni – kazala je ona. Prema njenim rečima, tom savetovalištu je od početka godine upućeno 2.800 poziva zbog nasilja u porodici, što ukazuje na to da je situacija alarmantna i da nasilje u porodici podriva društveni sistem. Žene često zbog straha odustaju od pokretanja postupka protiv nasilnika, napomenula je ona. Predstavnica Ministarstva pravde Ana Maričić navela je da, prema podacima nevladine organizacije Incest trauma centar, svaka četvrta žena u Srbiji doživi fizičko nasilje.
– U 50 odsto slučajeva nasilnik je partner, a u 16 odsto bivši partner. Oko 80 odsto žena žrtava nasilja ne obraća se nikome za pomoć. Prosečni period od početka nasilja do prijavljivanja je 12 godina i dva meseca – navela je ona. Prema podacima centara za socijalni rad, u Srbiji su prošle godine izrečene 623 sudske mere protiv počinilaca nasilja u porodici – 64 mere iseljenja iz stana, 185 zabrana približavanja žrtvi i 218 zabrana uznemiravanja žrtve.
izvor
Ono sto mene uzasava je cinjenica urpravo gore navedena. Sta je to postalo tako trulo u nama da moramo da se ponasamo u ovom maniru. Gde lezi sam uzrok? Dali je uzrok posledica neceg sasvim drugog? Da li je nestalo empatije ili ljubavi ili su ljudi prosto postali suvishe otudjeni pa cak i najblizi? Da li je savremeno doba unistilo nukleus porodice? BIlo kako bilo ogromna ne tolerancija je ono sto vidjam u svakodnevnom okruzenju, nije u pitanju samo ovo iznad vec i mnogo manje i ne vaznije stvari... A tek je avgust... Umesto da uzivamo u zivotu SVOM pre svega trudimo se da zagorcavamo sto vishe tudj.
Nije sushtina napraviti dete, pozvati 500 gostiju, pijanchiti do zore i skupljati pare od zvanica na svadbi, niti je jedina stvar koja mora da se radi u braku spavanje u istom krevetu.
Brak je posao, koliko god to mozda sada grubo i bezosecajno zvuchalo, nije sve med i mleko, nije sve cvece, poshto nema dve osobe koje isto razmishljaju i koje ce isti problem na isti nachin sagledati. Brak je neshto u shta dosta mora svako da ulozi, ne samo brak vec i svaka veza.
A sve krece od toga da li je neko dovoljno zreo i svestan sebe i svojih potreba i naravno da ima normalnu zelju za intimnoshcu sa osobom suprotnog pola, zelju za zajednichkim zivotom i potomstvom, zelju za stvaranjem lepe buducnosti za svoju porodicu.
Svaka porodica je institucija za sebe i jedinka za sebe, odnosi u porodici cu specifichni i kao shto ne postoje dva ista choveka tako ne postoje dve iste porodice pa tako ce i deca koaj odrastaju u nekoj porodici imati svoja, specifichna shvatanja braka i zivota u dvoje ili u porodici.
Sve je vrlo individualno i izuzetno diskutabilno!