A:Koliko je dana do nove godine?
B:70ak, zašto pitaš?
A:Onako, broji mi se!
B:Jel očekuješ nešto od nove godine?
A:Ma jok, isto će biti, to već svako zna,
čak mi glupo više to i da ponavljam.
B:Šta misliš zašto se onda ljudi još uvek nadaju da će biti bolje?
A:Pa nadaju se, znači veruju, u tome i jeste problem.
B:Kako to misliš, zar nije vera ono što jedino treba da nam ostane,
a nada u bolje sutra jedino što nas održava?
A:Jok! Zbog nade i vere smo tu gde smo.
Da nismo verovali i nismo se nadali,
nešto bi valjda do sad i promenili?
B:Čekaj sad si pomešao babe i žabe,
pa ne možes tako da razmišljaš,
vreme u kojem živimo...
A:Stani bre, koga zabole za vreme?
B:Pa aktuelni društveni kontekst je takav da...
A:Je takav da nas ograničava da na sve događaje,
gledamo u aktuelnom kontekstu.
B:Što je ispravno! Tako pravilno sudimo o stvarima...
A:Što je neispravno! Jedino tako ta tvoja baba,
koju si pomenuo, može postati žaba.
B: Opet pričaš gluposti!
A: Pa zavisi kako se uzme,
možda u aktuelnom društvenom kontekstu...
B: Pa eto, sad si ga sam pomenuo!
A: Pa ne kažem ja da ne postoji, nego da je neadekvatan.
B: Pa dobro, reci mi šta bi ti?
Kako bi ti sve promenio na bolje?
A: Pa vidiš druže, ja najradije ne bih ništa!
B: Pa što onda sereš kad nemaš volje da se pokreneš!?
Postoje kod nas ljudi koji se zalažu za promene,
i ja verujem da kada bi se oni pitali,
bilo bi nam bolje!
Oni bi nas pokrenuli!
A: Jok, bilo bi još gore.
B: E sad si stvarno prosrao, kako to možeš ti da znaš?
A: Lako, uzmi tu tvoju babu i metni je u jedno veliko bure!
B: Da, i šta onda?
A: A to bure je jako veliko. Ima veliko dno i jako visoke ivice!
B: Da?
A: I šta baba može, može da skače, da bi dohvatila ivicu,
ali ivica je previsoka.
I može da se šeta po dnu. Napolje ne može.
To su ti tvoje društvene okolnosti u kojima se kreću,
oni za koje ti misliš da će doneti bolje!
B: Pa dobro, ali reci mi šta bi ti po tom pitanju uradio.
A: E dosadila mi je ova priča više, al ajde da ti kažem.
Kao prvo kada ne možes ništa da uradiš onda bolje ne pokušavaj,
samo ćeš se umoriti.
A kao drugo, koga zabole bre za bure?
B: Ali bure je...
A: Nema bureta, kapiraš?
KORAK PO KORAK
Mrzim novu godinu,
mrzim sve nove godine.
Dok komšiluk pizdi od sreće,
dok pucaju petarde, ječi muzika
i dok oblokani slavljenici pevaju,
ja grčevito stežem svoj revolver
i ležim u krevetu mračne sobe
budan i šćućuren.
Ne znam čemu li se toliko raduju?
Možda tome što su
GODINU PO GODINU STARIJI,
ili što su
KORAK PO KORAK BLIŽI SMRTI.
A možda se samo raduju tome
što su uspeli da ostanu živi
uprkos svim sranjima oko njih.
Ma, mrzim novu godinu,
mrzim sve jebene, nove godine
na ovoj istrošenoj planeti.
A zapušio sam dimnjak,
zaključao vrata,
i pogasio sva svetla
Ako se ipak pojavi onaj debeli kreten
sa crvenom kapom i sedom bradom,
serviraću mu metak u bulju!
To vam garantujem.